Z-Melos
Povedi me, povedi na ono naše mjesto gdje si me prvi put zagrlila gdje si me poljubila Volim kad mi je toplo uz tebe i kada tijelo drhti kad ruke tvoje dodirnu moje Vrati se, barem na minutu dvije da osjetim ono što je bilo prije Sve ove pjesme samo tebi pišem jer bez tebe ljube, teško dišem Dok ti spavaš i toneš u san, ja u mraku čekam novi dan Još jedan dan pokloni mi svoj prije nego jugo zamuti pogled moj I nek galebovi, ljube, sve ti kažu i nek ti pjesmom poruke donesu Dođi mi samo i vrati mi lipotu budi opet moj sjaj u životu Vrati se, barem na minutu dvije da osjetim ono što je bilo prije Sve ove pjesme samo tebi pišem jer bez tebe ljube teško dišem Teško dišem Ljube moj
Pomisliš li nekad, pomisliš li na nas da l još uvik pamtiš moj glas Jesi li me ikad sanjala, ili nestale su uspomene sve Poželim te poželim svaki dan barem još jedan zagrljaj... Ja sve još pamtim, svega se sjećam miris kose tvoje još je pored mene i pogleda se onog uvik sjećam Još jednom da me uhvatiš za ruku, i da smanjiš ovu muku Pomisliš li nekad, pomisliš li na nas da l još uvik pamtiš moj glas Jesi li me ikad sanjala, ili baš sve si zaboravila I nek ide vrime, neka idu dani u ovoj smo priči ipak zapisani. Ja sve još pamtim, svega se sjećam, miris kože tvoje još je osjetim i pogleda se onog uvik sjećam Još samo jednom da me zagrliš, i da me makar malo smiriš U ovoj smo priči ipak zapisani... Svega se sjećam...
Trava se zeleni i ima najljepši sjaj, takav je cijeli moj zavičaj i to je moj skriveni raj. Krošnje svuda su oko nas, vrijeme ovdje tako sporo prolazi... Listovi polako boje mijenjaju, dok od grada bježim i od one teške buke. Zelenilo svuda oko nas, te divne boje odmor su za oči moje Samo ovdje duša je u miru, i samo tu znam disati, i ovdje mi je lako pjesme pisati Krošnje svuda su oko nas, vrijeme ovdje tako sporo prolazi Listovi polako boje mijenjaju, dok od grada bježim i od one teške buke. Zelenilo svuda oko nas, te divne boje odmor su za oči moje Samo ovdje duša je u miru, i samo tu znam disati, i ovdje mi je lako pjesme pisati Samo tu znam disati U mom skrivenom raju
Pamet sam izgubio i bacio cijeli život svoj sve zbog jedne noći ona je promijenila sve Imam bolest bijelog svjetla, to je boja moga telefona, kad dođe poruka tvoja Iz društva tad nestanem nema me... druga dimenzija I umrijet ću, opametiti se neću tebe cijeli život voljet ću Moliti neću, ali ću se nadati dok me bude za tebe ću živjeti I umrijet ću, opametiti se neću tebe cijeli život voljet ću Moliti neću, ali ću se nadati Imam bolest bijelog svjetla, to je boja moga telefona, kad dođe poruka tvoja Iz društva tad nestanem nema me... druga dimenzija I umrijet ću, opametiti se neću tebe cijeli život voljet ću Moliti neću, ali ću se nadati dok me bude za tebe ću živjeti I umrijet ću, opametiti se neću tebe cijeli život voljet ću Moliti neću, ali ću se nadati Tebe cijeli život voljet ću Ova bolest bijelog svjetla
Ako jednog dana ostave te svi, ja još bit ću tu, u dobru i zlu. Ako nekad padneš, ruku ću ti dati i uvik ću te ljube svojom zvati. Srcu tvome ako teško postane, pozovi me, jer lakše je u dvoje. Moja nisi... nisi moja ti, nije to ni važno... ja sam samo tvoj Ako nekad postane ti teško potraži me na dan ili dva,ako ne na život cili. Moja nisi... nisi moja ti, nije to ni važno, ja sam samo tvoj Sve ove pisme samo tebi pišen jer bez tebe ljube,jedva dišen Srcu tvome ako teško postane, pozovi me jer lakše je u dvoje Moja nisi... nisi moja ti, nije to ni važno... ja sam samo tvoj Ako nekad teško ti postane potraži me na dan ili dva ako ne na život cili Moja nisi... nisi moja ti nije to ni važno, ja sam samo tvoj Nije to ni važno... Ja sam samo tvoj...
Našao sam se na cesti koju nisam birao Pored mene slomljeni snovi, slomljena krila Pokušavam pobjeći, ali predugo sam tamo ostao Izgledalo je tako stvarno, a nekako je sve pošlo krivo. Gubio sam i još gubim neke ljude koje svojima sam zvao. Svaki al baš svaki ožiljak svoju priču priča. Svi padovi i sve suze promijenila su čovjeka i obojale u plavo tmurno nebo sivo Prolazim prolazim tim slomljenim mostovima Padam, ali opet ću se izgraditi Mogu reći sve ove oluje naučile su me kako se održati. Ipak, ipak još stojim...naučile su me kako Kriva skretanja dovela su me na ove staze. Gledao sam, gledao sam s njih kako se mostovi ruše Sad uz zalazak sunca mir neki pronalazim. Zahvaljujem bogu na svemu gdje sam bio i na tome što sam naučio Ne žalim ja, ne žalim za sve te suze i za dna na kojim sam bio jer kroz to novi početak sam u sebi otkrio. Mogu reći sve ove oluje naučile su me kako se održati. Dalje idem, više nisam onaj što sam davno bio Prolazim prolazim tim slomljenim mostovima Padam, ali opet ću se izgraditi Mogu reći sve ove oluje naučile su me kako se održati. Ipak, ipak još stojim naučile su me kako Prolazim, prolazim tim slomljenim mostovima puštam to breme nek ga vjetar nosi A ja, a ja stojim na nogama
Mjesec nam je blizu, a mi nemamo krizu, satovi stoje vrijeme se ne broji dok si pored mene ti. (Dok si pored mene ti!) Sve baš sve zove na grijeh i oko nas je samo smijeh. Večeras idemo na ništa ili sve nek ostanu nezaboravne, zar ne (Idemo! Build-up!) Nek nas ludi ritam nosi nek smo i dan i noć bosi samo sunce i more oko nas noći su kratke život je dug Okreni, okreni još jedan krug nek nas nose vali nek uživaju svi a samo moja budi ti Mjesec nam je blizu, a mi nemamo krizu, satovi stoje, vrijeme se ne broji dok si pored mene ti Sve, baš sve zove na grijeh, i oko nas je samo smijeh. Večeras idemo na ništa ili sve nek ostanu nezaboravne, zar ne (Ruke gore!) Nek nas ludi ritam nosi nek smo i dan i noć bosi samo sunce i more oko nas noći su kratke, život je dug Okreni, okreni još jedan krug nek nas nose vali, nek uživaju svi, a samo moja budi ti Nek nas ludi ritam nosi Nek smo i dan i noć bosi Nek nas ludi ritam nosi, nek smo i dan i noć bosi, samo sunce i more oko nas noći su kratke, život je dug Okreni, okreni još jedan krug nek nas nose vali, nek uživaju svi, a samo moja budi ti
Mislio sam da vrime sve će odnijeti da će svako sutra lakše biti Ništa lakše, ništa lakše nije iz moje glave ništa se ne briše Putujem, putujem, samo da te zaboravim eh, to je tek priča za sebe Kad doputujem, tražim samo tebe Tražim te, tražim i kad vidim da te nema uhvati me još jači nemir Zatvorim oči, kad tamo opet ti bježim od tebe, ali zaklona nema. Cesta ide u krug ko kružni tok, kako pobjeći kad u meni živiš Ne puštam, ne puštam ono nešto što nikad nisam ni imao Kad pitaju zašto, odgovore nemam Odgovor je: to je tako i drugačije nikako Putujem, putujem, samo da te zaboravim
Slomljeni snovi, slomljena krila Idem cestom koju nisam birao Izgledalo je tako stvarno, a sve je pošlo krivo. Pokušavam pobjeći, ali predugo sam tamo ostao Svaki ožiljak svoju priču priča Hodao sam.dugo i na kraju pao Gubio sam i još gubim neke ljude koje svojima sam zvao Prolazim prolazim tim slomljenim mostovima Padam, ali opet ću se izgraditi sve oluje naučile su me kako se održati. Ipak, ipak još stojim ni sam neznam kako Gledao samm gledao kako mostovi se ruše Kriva skretanja vode me na ove staze Hvalim boga što nam vodi duše U zalasku sunca svoj mir pronalaze Prolazim prolazim tim slomljenim mostovima Padam, ali opet ću se izgraditi sve oluje naučile su me kako se održati. Ipak, ipak još stojim ni sam neznam kako Prolazim prolazim tim slomljenim mostovima Ne žalim za sve suze sa dna na kojem sam bio novi početak sam u sebi otkrio. Ipak, dalje idem i do kraja neće biti lako
Ja sam čini mi se prava faca gdje god dođem tri su oko mene Oduvijek to sam želio al nekako se nisam na to pripremio. Čudim se, čudim svima zašto ne date mi sada mira Gdje god dođem tri su oko mene čudim vam se, čudim svima. Oj vi drage žene zašto ne date mi mira Hej vi, hej vi, drage žene, manite se sada mene Sve ste oko mene blizu Džaba vam džaba svima ima jedna, ima jedna ne pravi galamu i ne stvara nikakvu dramu. Gdje god dođem tri su oko mene čudim vam se, čudim svima Oj vi, drage žene zašto ne date mi mira Hej vi, hej vi, drage žene, uzalud ste oko mene Ima jedna koja pjesme piše i iz mog srca se ne briše Hej vi, hej vi, drage žene, manite se sada mene Ima jedna koja pjesme piše i iz mog srca se ne briše.
Ja i moj kolega volimo jesti jedva čekamo kad ćemo za stol sjesti Svaka prigoda prilika je prava da glava ostane nam zdrava. Kupujemo auto prodajemo auto premještaji razni, PA ŠTA Ma prilika kad nema svejedno se slavi nek se stol priprema u našim srcima nikad, nikad mira nema Tambure sviraju, rakija se toči na svakoj zabavi sjaje nam oči. Nek konobar nosi ne pitamo kolko košta večeras se slavi i nije nam dosta Kupujemo auto, prodajemo auto, premještaji razni, PA ŠTA Ma prilika kad nema svejedno se slavi nek se stol priprema u našim srcima nikad nikad mira nema Tambure sviraju, rakija se toči na svakoj zabavi sjaje nam oči. Nek konobar nosi ne pitamo kolko košta večeras se slavi i nije nam dosta U našim srcima nikad mira nema Nikad mira nema
Sjetiš li se sjetiš li se nekad mene dok kroz korzo šetaš Pamtiš li da si tamo sa mnom bila Sjećaš li se mojih pogleda Sreće dok te gledam i tuge pred odlazak Tišina je bila znak da se bliži polazak Vjerovao sam vjerovao tebi više nego svojim očima Zbog tebe zbog tebe sve sam suze isplakao Cijelog sebe sam ti dao i sad sam slomljen ostao Pitam se pitam zar je moguće da si me zaboravila Da li bar prosinac te sjeti na mene To nam je bilo najljepše vrijeme Sjećaš li se mojih pogleda Sreće dok te gledam i tuge pred odlazak Tišina je bila znak da se bliži polazak Vjerovao sam vjerovao tebi više nego svojim očima Zbog tebe zbog tebe sve sam suze isplakao Cijelog sebe sam ti dao i sad sam slomljen ostao Dal te bar prosinac sjeti na mene To nam je bilo najljepše vrijeme
Kad je bilo teško došla si ti Ni pomislio nisam koliko si mi potrebna Kroz godine navika sam sam Oko mene, oko mene uvijek neka drama Tvoje oči zelene tugu su mi odnijele Oči zelene tugu su mi odnijele Tvoje oči zelene tugu su mi odnijele Oči zelene tugu su mi odnijele Danas danas danas sam sretan što postojiš ti I da znam da leđa čuvaš mi Kroz godine navika sam sam Ali više nikada više nema onih drama Tvoje oči zelene tugu su mi odnijele Oči zelene, tugu su mi odnijele Tvoje oči zelene tugu su mi odnijele Oči zelene tugu su mi odnijele Danas sam sretan što postojiš ti Oči zelene tugu su odnijele
Nedjelja Nedjelja je dan kad sve uspomene stignu. Kad je dan za mir, A meni zbog nje samo nemir Svima vama kažem od danas Za nju me više ne pitajte Za nju me više ne pitajte Zaboravit je neću I ne vidim bez nje sreću Idem dalje jer živjeti se mora Ali kako dalje nije mi jasno Nisam još našao taj način Da mi bude lakše, da mi bude lakše Svima vama kažem od danas Za nju me više ne pitajte Za nju me više ne pitajte Zaboravit je neću I ne vidim bez nje sreću Svima vama kažem od danas Za nju me ne pitajte
Moj živote kud si krenuo krenuo bez mene Zastani pričekaj me malo pričekaj da naučim bez nje Koraci su moji teški teži od ove samoće Prolaznici vide slomljenog čovjeka, al ne znaju to je jer pustio te nisam Ma nek me boli nek me boli iz ove priče izaći ću jači znam Sve još pamtim svega se sjećam kao da je bilo jučer osjećam Lutam nema gdje me nema samo tražim zaborav zaborav tražim Još ga nigdje ne vidim ili ga ne prepoznajem Tko to zna tko mi može reći gdje je kraj toj nesreći Ma nek me boli nek me boli iz ove priče izaći ću jači znam Sve još pamtim svega se sjećam kao da je bilo jučer osjećam Gdje je kraj toj nesreći...
Samo tebe, samo tebe čekam noćima čudna je to, čudna priča s ovim tvojim očima Pričali mi ljudi vjerovao nisam da ću tako i sam proći smijao se čudio se gledajući tuđe suze u noći Srce ludo palo je na tvoje oči plave Skoro su me, skoro došle glave Smijao se tuđoj boli sad i mene boli Ne znam što ću kad te srce još ludo voli Izgubio sam cijelog sebe i duša mi pati Nekad heroj danas sluga plavoj kosi, plavim očima Mislio sam o pa svašta ima drugih glavu ne gubi Zašto čovjek zbog jedne žene sebe laže i razum gubi A vidi me sada ponos je pao pred tvojim nogama sam stao Izgubio sam cijelog sebe i još se tražim i još bih ti sve dao Srce ludo palo je na tvoje oči plave Skoro su me, skoro došle glave Smijao se tuđoj boli sad i mene boli Ne znam što ću kad te srce još ludo voli Izgubio sam cijelog sebe i duša mi pati Nekad heroj danas sluga plavoj kosi, plavim očima Danas sluga plavim očima
Ne pitajte me ništa prijatelji moji ne tražite riječi za ono što boli u čaši je tišina u meni je trag od svega što bio je nekada znak Šetam kroz dane ko da sam tu al misli mi bježe na istu tu nju i sve što je bilo još živi u meni u svakom tom pogledu skrivenom u sjeni Dao bih sve da joj vidim oči onako kako sjaje u noći kad se nasmije svijet se promijeni i nešto pukne u meni Ne pitajte me zašto još znam svaki joj pogled napamet znam nije više moja, to dobro znam al još je tu negdje u mislima Ne pitajte gdje je ni s kim je sad ne želim znati al znam svaki grad gdje smo se smijali gdje smo bili mi gdje su još ostali naši tragovi svi Možda sam trebao pustiti sve možda sam vjerovao previše al neke slike ostanu tu i ne blijede nikad ni u snu Dao bih sve da joj vidim oči onako kako sjaje u noći kad se nasmije svijet se promijeni i nešto pukne u meni Ne pitajte me ništa više sad svatko nosi svoj mali pad ja nosim nju kroz svaki dan iako više nisam njen.
Gledan u prazno dok cili grad spava u kapi mora tražin ta dva oka plava Pusta je vala, a bonaca me guši ostala je samo ova sol u duši Nek ova kiša noćas sakrije mi suze kad te netko drugi iz mog krila uze Oprosti mi što ne znam kako se odlazi dok mi život bez tvog svitla prolazi Ne tražin krivca, sudbina je takva bila polomila nam pisma svoja bila krila Zatvaran knjigu nek je prašina sakrije ka da nas dvoje nikad bilo nije I ne pitaj me zašto još u luku gledan kad znam da nisan onaj kojeg čekaš U svakom valu još te malo tražin dok ovu tugu dalmatinsku blažin Nek ova kiša noćas sakrije mi suze kad te netko drugi iz mog krila uze Oprosti mi što ne znam kako se odlazi dok mi život bez tvog svitla prolazi
Još je jedno jutro svanulo na zelena polja sunce je granulo Gledam žito što ga vjetar njiše ovdje moja duša s lakoćom diše Nek sviraju tambure nek se sela bude pokaži svijetu ove dobre ljude Nek se pjesma ori nek ravnica zna tu je moja sreća tu sam rođen ja Ovdje jutra mirišu na rosu uz stari hrast što nebo dotiče tu se pričaju moje najbolje priče Nisam otputovao nit je srce htjelo ovdje je moje i duša i tijelo Nek sviraju tambure nek se sela bude pokaži svijetu ove dobre ljude Nek se pjesma ori nek ravnica zna tu je moja sreća tu sam rođen ja
Danima već mislim na tebe živim dan po dan lažem samog sebe. Uzalud čekam istinu već znam na kraju priče opet ostah sam Živim dan po dan, a ko da ne postojim sate bez tebe više i ne brojim. Čekam tvoj trag, a pijem za kraj vrtim se u krug plaćam stari dug Provodim dane, provodim noći manje više u samoći. Sve je stalo samo tuga teče ubija me svako novo veče Znam da je kraj nema nam spasa ostala je tuga nema tvoga glasa Živim dan po dan, a ko da ne postojim sate bez tebe više i ne brojim. Čekam tvoj trag, a pijem za kraj vrtim se u krug plaćam stari dug.
Prijatelju stari u oči se gleda pošten se čovjek tišini ne preda Otišao si tiho bez ijedne riječi od čega te to tvoja šutnja liječi Nek ti je sretno prijatelju stari tvoj odlazak mi više sreću ne kvari Smetali ti moji koraci i puti nije mi jasno što to tebe ljuti Zašto moji koraci smetali su tebi kad bio sam ti tu i kad nisam bio sebi Nek ti je sretno prijatelju stari tvoj odlazak mi više sreću ne kvari Smetali ti moji koraci i puti nije mi jasno što to tebe ljuti Zašto moji koraci smetali su tebi, kad bio sam ti tu i kad nisam bio sebi Smetali ti moji koraci i puti, nije mi jasno što to tebe ljuti.
Na rivi sidin sunce polako tone U vali još čujen korake tvoje Smijali smo se ka dvoje dice Dok su nas nosile morske vale Bura je tvoje ime znala reć A jugo te nosilo kroz večer već Nismo znali di će nas vrime odnit Al znali smo lipo živit svaki tren I nije mi ža kad te se sitin Samo mi srce zaigra pa šutin Jer neke jubavi ne tribaju kraj Dovoljno je da su bile raj Ako te ikad opet vrati put Naći ćeš mene na istome mistu More će znat sve riči za nas Jer još miriše more na nas Samo mi srce zaigra znan Kad mi te vrati miris i dan I neka vrime odnese sve More još pamti i mene i tebe Jer neke jubavi ne tribaju kraj Dovoljno je da su bile raj I kad te nema ti si mi tu U svakoj vali u svakome snu
Opet ista ulica i isti grad a ja ko i nekada, ludo mlad čaša mi u ruci u srcu lom ti si negdje sretna u domu svom A ja još po starom ne pitaj kako navikne se čovjek na tugu polako Al kad harmonika zasvira tu stvar u meni se probudi onaj stari žar Sipaj duplo neka gori kafana neka zaboli me svaka tvoja rana Nek se čuje do zore, nek se čuje do neba to je sve što meni ove noći treba Lomi čaše lomi sudbinu moju još sam u srcu ostao na tvome broju Gledaju me drugovi kažu stani malo al tebi je do mene premalo stalo. Neka ide život neka ide sve ja ne znam drugačije bez tebe Sipaj duplo neka gori kafana neka zaboli me svaka tvoja rana Nek se čuje do zore nek se čuje do neba to je sve što meni ove noći treba Lomi čaše lomi sudbinu moju još sam u srcu ostao na tvome broju
Hodam kroz grad ne prolazim kroz njen svaki me put vodi što dalje od njeg Noge same bježe, a srce bi stalo da tamo ostane bar još ono malo. Ne zastajem bježim od vlastite sjene da te ulice ne prepoznaju mene. Taj grad još čuva sve što bili smo mi svaka me ulica na tebe podsjeti. Ne vraćam se i kad me tuga dotuče i kad me srce onamo vuče Dio mene zauvijek tamo je ostao sjenka u gradu što je tuđim postao Jednom ću doći, al zadnji put zna samo da sebi priznam da stvarno je kraj Ne tražim tebe sad to dobro znam već da ovoj pustoj duši malo mira dam Ne vraćam se i kad me tuga dotuče i kad me srce onamo vuče. Dio mene zauvijek tamo je ostao sjenka u gradu što je tuđim postao
Budim se, a jutro ko da kasni u sobi tišina u meni krici glasni. Koraci prošlosti što ne daju da stanem čekam novi dan da te više ne sanjam. Svake noći vrtim isti film, tvoje oči isti stari dim. Zar je moguće da sam sebe dao nekome ko me voljeti nije znao I pijem noćas da zaborav svratim al svaka čaša tebi me vrati U svakom licu tražim tvoj trag, al nema te više izgubljen trag Nema te nema ni sjene tvoje prazne su noći i zore moje Svjetla grada tješe me lažno kad tebe nema ništa nije važno Budim se al ne budim se stvarno jer bez tebe jutro je nebitno i strano Prazne su čaše, a tuga je kazna, bez tebe je ova duša skroz prazna
Nikad nisam volio ove stanice Gdje se ljudi sretnu brišu granice Gledam te osmijehe i ruke što se traže Dok meni tišina neku drugu priču kaže Svi imaju nekog da im teret uzme Da im zagrljajem sve brige odnese A ja samo prođem, ne dižem ni glavu Dok me noge same u samoću nose Ne volim stanice gdje me nitko ne čeka Gdje je svaka sreća od mene daleka U moru ljudi, ja sam otok sivi Što samo za naše uspomene živi A sati prolaze, ja stojim u mjestu I dalje čekam neku tvoju gestu Sve u meni odbija da shvati Da se više meni nećeš vratit Zatvorim oči pa zamislim tebe I onaj osmijeh što me u život vrati Otvorim oči i bolno shvatim Nema te ne čekaš me Ne volim stanice gdje me nitko ne čeka Gdje je svaka sreća od mene daleka U moru ljudi ja sam otok sivi Što samo za naše uspomene živi A sati prolaze ja stojim u mjestu I dalje čekam neku tvoju gestu Sve u meni odbija da shvati Da se više meni nećeš vratit Nema te Ne čekaš me Još jedna stanica bez tebe
Korak po korak, krivi smjer a ja sam mislio vrijedi sve Sve je krenulo ko priča bez kraja smijeh i noći što traju do dana Mislio sam to je to naivno sam srcu vjerovao Grad je isti, al bez tebe nije sve je glasno, a meni sve tiše Sad tek vidim gdje sam pao kad sam bez tebe ostao Vidio sam al priznao nisam da ti u srcu ni sjena nisam Sve si mi rekla bez ijedne riječi više me ništa od toga ne liječi Korak po korak, krivi smjer a ja sam mislio vrijedi sve Sad vidim kako lako ideš dok ja od sebe istinu krijem Vidio sam al priznao nisam da ti u srcu ni sjena nisam Riječi mi više ništa ne znače sve si mi rekla bez ijedne riječi Korak po korak, krivi smjer a ja sam mislio vrijedi sve Vidio sam, al priznao nisam Da ti u srcu ni sjena nisam.
Sve teške brige puštan moru plavom nek ih nose ovi blagi vali Sidin uz more, miran i slobodan dok me liti grije sunce o Jadrana Pod sjenom masline tražim svoj mir di miris soli u dušu se plete A kad se sunce put zapada nagne čaša mi vina sve snove pokreće I nema tog dana što mir mi pokvari kad dušu obnove ove morske stvari U svakom valu snagu pronalazin s osmijehom sad ove staze prolazin U konobi punoj smijeha i pisme nazdravin svima što život vole Malo nam triba, samo to more da lupi o kraj i izliči boli I nema tog dana što mir mi pokvari kad dušu obnove ove morske stvari U svakom valu snagu pronalazin s osmijehom sad ove staze prolazin
Kažem svima da sam dobro sad sjednem s ekipom nasmijem se na glas al čim noć padne sve me sustigne u tišini tvoje ime zovne me Šetam sam kroz isti stari kraj kao da si još tu, pored mene znaj plava kosa na vjetru mi sja i opet si tu bar u mislima Pokušavam pustit sve al ne ide to tek tak Jer još te vidim plave oči u noći još mi stoji tvoje ime u samoći mislio sam proći će to do sad al nisam jak Kažem svima da sam krenuo dalje al svaka pjesma vrati me na stare dane koliko god da bježim od tog sna ti si tu i sad Pokušao sam dalje neku drugu nać al nijedna nema taj tvoj sjaj svaki dodir nekako je stran kao da te tražim svaki dan Govore mi vrijeme liječi sve al meni stojiš još u svakoj sekundi znam da više nisi moja ti al ne ide mi Napravio sam korak dva al još sam na pola puta ja Jer još te vidim, plave oči u noći još mi stoji tvoje ime u samoći mislio sam proći će to do sad al nisam jak Kažem svima da sam krenuo dalje al svaka pjesma vrati me na stare dane koliko god da bježim od tog sna ti si tu i sad Možda jednom pustit ću te skroz možda jednom prestat će taj glas al večeras još si dio mene i ne ide bez tebe Jer još te vidim plave oči u snu budim se, a nema te tu znam da moram dalje znam da znam al ne znam sam Koliko god da vrijeme dalje ide neke stvari nikad ne izblijede možda sutra bit ću jače znam al ne još danas
Pamtim još one livade zelene i bistre rijeke što su nekad tekle Puteve uske, prašnjave i stare i sve one riječi što usne su rekle Još vidim oca pod starim krovom kako me čeka dok sunce se gasi A starost dođe ko nepozvan gost da sruši u meni taj sjećanja most Pa prebiram dane ko staru gitaru tražim dječju dušu u ovom tijelu starom Sve prolazi tiho ko dima trag ostaje samo onaj očev prag. Zarasle su staze utihnula sela prošla su ljeta ko jesenja kiša Sada su samo sjećanja bijela i neka tuga od vjetra još tiša. Nema više onih dragih ljudi što su na pragu s osmijehom stali A starost dođe ko nepozvan gost da sruši u meni taj sjećanja most Pa prebiram dane ko staru gitaru tražim dječju dušu u ovom tijelu starom Onaj očev prag Moja dječja duša
Opet palim auto, a nebo se sivi Ostavljam prag na kojem se živi U retrovizoru majka mi maše suze joj padaju na ruke naše Puna je torba hrane domaće Al srce se steže, tuga me lomi dok me ovaj put od moga doma goni Autoput dug ko godine teške prošao bih ga sutra da mogu i pješke Samo da ostanem gdje su moji stari gdje se za sreću ne pitaju dolari Ovdje su zgrade od stakla i leda nitko te toplo u oči ne gleda Tuđa je zemlja ko maćeha hladna tijelo je sito, al duša je gladna Brojim te dane ko puste stanice prodadoh mladost za puste granice Autoput dug ko godine teške prošao bih ga sutra da mogu i pješke Samo da ostanem gdje su moji stari gdje se za sreću ne pitaju dolari Ovdje su zgrade od stakla i leda nitko te toplo u oči ne gleda Radim od zore ne pitam za sate da djeca mi kući za ničim ne pate Al kad me noću tišina savlada Vratio bih se istog dana tamo gdje još živi moja volja stara Vratit ću se jednog dana Tamo gdje su moje stope sitne Samo je jedan dom
Pusti buru neka noćas spava. Iznad krova starog iznad naših glava. Zatvori škure da ne čujem grad, Samo tvoj tihi dah mi triba sad. Opet je vrime od soli i vina U tvojim očima je moja dubina. Nisi ti samo lipota od dana Ti si mi srića moja luka i grana Sve ove godine ča su prošle kroz nas Samo su tražile u ljubavi spas I kad me ne bude, i kad prođe sve Moje će srce još kucat za te Dalmacija u tebi Dalmacija u meni Ka staro vino ča u krvi se pini Da me sritnog vežu uz tvoje ime Pa neka me lome sve ove zime Ti si mi sunce ča na zapadu sja Moja si prva i zadnja, jedina I da se opet rodim, istim bi puten poša U tvoj bi zagrljaj ka brod u luku doša Dalmacija u tebi Dalmacija u meni Ka staro vino ča u krvi se pini Da me sritnog vežu uz tvoje ime Pa neka me lome sve ove zime Moja si prva i zadnja, jedina Jedina moja Dalmacija
Opet sunce grije, gori svaki kamen u srcu mi vatra u duši mi plamen Obuka san bilu košulju na pruge danas neću brige danas neću tuge Cili grad se smije, procvitala luka a mene u konobi čeka dobra ruka Zaveza san barku nek je more ljulja skinija san s leđa i zadnjega žulja Sad mi triba pisma i klapa stara da mi se u srce vrati srića stara Nek se toči vino nek se vrti riba ništa mi na svitu više ne triba. Malo mi triba samo kaplja mora jedna lipa rič i rane zore zora Riva, sunce i ladna bevanda nek nam cilu noć svira ona banda Digni čašu nek se pismom lije nikom ko u Dalmaciji lipo nije Nek' se pismom lije Ništa lipše nije Moja Dalmacija
Palim grad oblačim najbolje večeras srce ne traži nevolje Dosta je bilo tuge i čekanja sad je na redu noć bez kukanja Čujem taj ritam krv mi proključa nema me doma ja sam kod kuće u klubu Svi mi se dive, a ja se ne okrećem večeras samo sa srećom polijećem. Bivše i tužne u prošlosti ostavljam ja se sa životom napokon pozdravljam uz osmijeh Nek gori krug nek puca dvorana večeras sam kralj svih kafana Ma nek se toči nek se pije tko preživi nek se smije Ovo je moja noć, moja pobjeda, više u meni nema ni kapi leda Daj mi tu pjesmu što me podiže zora je blizu, a kraj se ne vidi Ja sam od onih što znaju da žive nek mi se sutra svi redom dive Gledajte dobro jer ja se ne vraćam svaku sam grešku pošteno ja plaćam Sad sam slobodan jači nego ikada neću za starim žaliti nikada Večeras sam gazda Samo nek se pije To je moj život
Slatke brige i izazovi od danas dolaze sve najveće želje tiho prolaze Moja želja četrdeset godina bio si ti u mom srcu zauvijek ćeš blistati Slavonac moj mali sunce moje drago ti si moje najveće blago Sva zelena polja neka tvoje ime znaju i čuvaju osmijeh u tvom zavičaju Mirno spavaj milo moje dok te majka pazi neka sreća pored tebe ne prolazi Slavonac moj mali sunce moje drago ti si moje najveće blago Ti si moje blago (najveće blago) Moje blago
Tugo moja koliko ovo traje i za koliko reci prestaje Kroz cijeli život idem i vjerujem ljudima al ostala je samo studen u grudima Al koliko god me ove tuge lome neće da me slome neće da me sklone Još u meni vatre ima još mi srce bije nikada me nitko pokorio nije Vjerovala sam svima srce na dlanu dala al mnoga od tih lica bila su mi lažna i mala Nisu pazili na mene nisu znali da me cijene dok su vjetrovi života šibali kroz mene Al koliko god me ove tuge lome, neće da me slome neće da me sklone Još u meni vatre ima još mi srce bije nikada me nitko pokorio nije.
More moje plavo melem si za oči uz tebe su uvik lipe i noći Dok lavanda miriši i vino se toči teško će san na oči doći Slušam šapate u kasne sate al misli se opet na nju vrate Dok misec sija i more spava pitam se postoji li ona prava. More moje plavo kaži mi ti gdje si je sakrija i postoji li Pokaži mi trag bar jedan znak mi daj prije nego svanu zore i ovoj priči dođe kraj. More moje plavo kaži mi ti gdje si je sakrija i postoji li Pokaži mi trag bar jedan znak mi daj prije nego svanu zore i ovoj priči dođe kraj.
Prolazin ulicom di si me čekala svaka me ploča na tebe podsiti Ista je ura, ista je vala al tebe nigdi ne mogu viditi Gledan u ekran, tvoj broj me mami da samo ti čujen bar na tren glas Al prsti se zalede, ostajemo sami u ovom mraku više nema nas I puca mi srce na svaka dva dila dok tražim te tamo di nikad nisi bila U kapi kiše, u mirisu dima još te u meni previše ima Oprosti mi dušo, što ne znam te pustit i ove riči što ne smijem izustit Sritnemo se nekad, prođemo bez riči ka da smo stranci što se ne znaju Osmijeh je tvoj sad u nekoj drugoj priči a moje rane niko ne liči I puca mi srce na svaka dva dila dok tražim te tamo di nikad nisi bila. U kapi kiše u mirisu dima još te u meni previše ima Samo stranac U tvojim očima Ostala je bol
Volimo mi iz provincije u metropolu doći vidjeti svjetla što sjaje u noći Prošetati Zrinjevcem u parku ležati od onih briga bar na malo bježati I nije važno odakle smo, dok srce se smije metropola nas danas ko sunce grije Malo do Nocturna tamo nema što nema najbolja hrana i najbolja tema A poslije onog oranža od lješnjaka bolje nema svaki taj zalogaj najbolja je šema Kavica uz fontanu dok grad ubrzano diše neka se ova sreća u sjećanje upiše I nije važno odakle smo dok srce se smije metropola nas danas ko sunce grije Pa lagano doma dok se svjetla pale dok misli su sretne i u provinciju nas vrate Pozdravljam Manduševac i stare ulice ostavljam osmjeh za baš svako lice Puni smo priča puni smo snova svaka je šetnja ko pobjeda nova
Često si heroj bez ijedne mane pomažeš svima liječiš tuđe rane Četrdeset godina slušam te priče ali meni one na ništa ne liče Junak u tuđim očima ljudima onima što te ne znaju Gradiš mostove samo kad tebi trebaju Vratiš se na dan pa na godine odeš Prošetaš kao gost kad zatreba ti luka pa opet nestaneš bez ikakvog zvuka Nema te godinama, ko da me i nije dok u kafani slava tebe grije Junak u tuđim očima ljudima onima što te ne znaju Gradiš mostove samo kad tebi trebaju Vratiš se na dan pa na godine odeš Nema te godinama ko da me i nije
Nisan te tražija, al si se dogodila ka svjetlo što je kroz maglu probila Samo si prošla niz ulice sive dok u meni bude se sjene žive Zastala je ura grad je osta bez glasa dok si rukom kosu makla s lica Ka da je nebo u taj čas odlučilo sve moje mrakove sobom je izličilo A taj tvoj osmijeh taj blagi dar zapali u meni neki stari žar U njemu vidin mir u njemu vidin spas u tišini grada ja čujen tvoj glas Samo taj osmijeh, od sunca čist okrija je u meni novi bili list I neki čudan osjećaj me dira što san ga davno u sebi skrija Nosi me tamo di san nekad sta prije nego san se pridat zna A taj tvoj osmijeh taj blagi dar zapali u meni neki stari žar U njemu vidin mir u njemu vidin spas u tišini grada ja čujen tvoj glas
Pustila si da sve ode, da nestane ono naše okrenula si leđa lako ko da uspomene ne postoje Uzalud priče o sudbini i nekom krivom vremenu da si se samo malo borila ne bi sve nestalo u trenu Za dvoje sam volio, za dvoje se molio u ovoj vatri ja sam za oboje izgorio Sve sam radio sebe sam gazio ništa nisam pazio, a sada ne znam kako tu bol nositi sam Za dvoje sam volio za dvoje se nadao sad ovu tugu nosim sam jer sam za nas stradao Sve što sada nudiš, samo su hladne riječi ko da to može srce izliječiti Rekla si da ne možeš da je život takva škola a ostavila si mene da sam vučem teret bola Za dvoje sam volio za dvoje se molio u ovoj vatri ja sam za oboje izgorio Za dvoje sam volio za dvoje se nadao sad ovu tugu nosim sam jer sam za nas stradao. Za dvoje sam volio, za dvoje se molio
Ako možeš ti zaboravi Sve što je bilo u ono vrijeme Ako hoćeš ti točku stavi Ja neću nosit ću svoje breme Ako možeš ti sve moje ubij Neću se ljutiti kunem se Bogom Jer ja ću uvijek u sebi te čuvat I nikada tebi neću reći zbogom Ako možeš ti sve to baci U mutne rijeke neka sve nose A mene neka prate oblaci I vjetar što mrsi mi umorne kose Ako možeš ti vrata zatvori Odbaci prošlost ko staro ćebe I sve što ja jesam crvenim prekriži Al ja neću nikad zaboravit tebe Ako možeš ti sve to baci U mutne rijeke neka sve nose A mene neka prate oblaci I vjetar što mrsi mi umorne kose Ti sve to baci, nek rijeke sve to nose Ti sve to baci Nek nose...
Kadgod moreš dođi Skreni tamo gdi je zalazak sunca najlipši Tamo gdi u ritmu bura živi Gdi te srce uvik zove I gdi duša lako plovi U Zadru je pisma u Zadru je lipota Svako lito novo poglavlje života Nek melodija svira i nek nas nosi Ti u Art Zadar skreni i umjetnost u sebi pokreni U grad gdi se osmih na licu nosi Uvik vas čekam dobre volje Gdi bura s mora tugu odnosi I svako sutra izgleda bolje Kadgod moreš dođi Tamo di te srce zove uvik skreni Di plavo more oči ti odmori I tvoja duša lakše plovi. Čekam Vas uvik dobre volje Kadgod moreš dođi Art Zadar uvik tu za vas Art Zadar
Ni sam ne znam zašto te još volim i koliko treba vremena da prebolim. Boli srce boli ova moja duša nemam nikog više da me sluša Još te tražim još te čekam Ja sam čovjek koji me najviše iznevjerio Jer sam tebi više nego sebi vjerovao Otišla si al me nikad ne zaboravi nitko te ko ja neće voljeti. Sutra kad me ne bude hoćeš li pitati kad moja duša ode hoćeš li plakati Ništa više ne vrijedi kad me ne zoveš i ne pitaš za mene ko da ne postojim Svako moje sutra teže je od jučer dok mi stara tuga na prozore tuče Kad ostarim hoću li još na tebe misliti a ti hoćeš li se ikad mene sjetiti Ja sam čovjek koji me najviše iznevjerio Jer sam tebi više nego sebi vjerovao Otišla si al me nikad ne zaboravi nitko te ko ja neće voljeti. Sutra kad me ne bude hoćeš li pitati kad moja duša ode hoćeš li plakati Ja sam čovjek koji me najviše iznevjerio Jer sam tebi više nego sebi vjerovao Otišla si al me nikad ne zaboravi nitko te ko ja neće voljeti. Sutra kad me ne bude hoćeš li pitati kad moja duša ode hoćeš li plakati Ja sam čovjek Koji me iznevjerio
Brojim besmislene sate dane Nakon što otišla si putem kojim samo ti znaš zašto Pitam se što te nema zar se nikad ne sjetiš Da se samo za tebe molim dok tišina dušu lomi Svaki korak bez tebe je težak Ne da nije lako, nego uopće ne znam kako Umoran sam hej živote Osmijeh za druge nosim, a bol teško podnosim Tko je pobijedio na kraju pitaju ljudi Ja im kažem u ovoj igri pobjednika nema A gubitnik je onaj koji voli Rastanak jednom uvijek tužnu priču piše Jer onaj tko odlazi ne okreće se više Izgubljeno vrijeme izgubljen i ja Lutam gdje god krenem bez cilja i sna Često mi prođe misao u kojoj se pitam Gdje je smisao života dok u mraku skitam Tko je pobijedio na kraju pitaju ljudi Ja im kažem u ovoj igri pobjednika nema A gubitnik je onaj koji voli Rastanak jednom uvijek tužnu priču piše Jer onaj tko odlazi ne okreće se više
Dok bacamo brige i skačemo u more Sunce nas peče vidim ovo bit će najbolje veče Sunce, more, ti i ja Izgleda baš dobra formula Nek nam gitara dugo svira I nek ritam dobar drži Džepovi nam prazni al su srca puna Nek svi su ovdje i nitko ne fali Najveći smo kad smo mali Džepovi nam prazni al su srca puna Nek svi su ovdje i nitko ne fali Najveći smo kad smo mali Samo pleši ako treba lomi i čaše Ovo ljeto bit će samo naše Samo pleši ako treba lomi i čaše Ovo ljeto bit će samo naše Dok bacamo brige i skačemo u more Sunce nas peče vidim ovo bit će najbolje veče Sunce, more, ti i ja Izgleda baš dobra formula Nek nam gitara dugo svira I nek ritam dobar drži Samo pleši ako treba lomi i čaše Ovo ljeto bit će samo naše Samo pleši ako treba lomi i čaše Ovo ljeto bit će samo naše! Ovo ljeto samo naše
Dobrodošli u središte glazbenog brenda Z-Melos – neovisnog autorskog projekta koji spaja iskrenu emociju, životne priče i prepoznatljiv melos naših prostora.
S katalogom od preko 30 autorskih pjesama, Z-Melos donosi jedinstven glazbeni izričaj koji progovara o ljubavi, boli, prkosu i prolaznosti vremena. Od sjetnih morskih balada, preko modernog pop-rocka s toplim, hrapavim vokalima, pa sve do energičnog dalmatinskog štimunga, svaka pjesma stvorena je s jednim ciljem – da dotakne srce slušatelja.
Hvala našoj vjernoj publici iz cijelog svijeta i dijaspore koja svakodnevno dijeli našu glazbu na TikToku i drži naše hitove poput „Soli u duši“ i „Konoba čeka“ na svojim stalnim playlistama.